Šta je granični poremećaj ličnosti?

Kratka biografija jedne psihijatrijske dijagnoze

U šifrarniku Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10), granični poremećaj ličnosti krije se iza šifre F60.3, a u zvaničnim „kolekcijama“ psihijatrijskih poremećaja nalazi se od 1980. godine, kada je objavljena treća revizija Dijagnostičkog i statističkog priručnika (daleko poznatija engleska skraćenica – DSM). U ovom tekstu, zavirićemo u dijagnostičke kriterijume koje nude ove klasifikacije, ali pre toga ću predstaviti u vrlo kratkim crtama „biografiju“ graničnog poremećaja ličnosti, kako bih ilustrovao kompleksnost fenomena o kome će u ovom tekstu biti reči.

Istorija ove psihijatrijske dijagnoze ne počinje 1980. Ukoliko bismo odlazili dalje u prošlost, mogli bismo razne varijante ovog dijagnostičkog konstrukta pratiti sve do Hipokrata, koji opisuje smene melanholije, impulsivnosti, besa i manije kod određenih svojih pacijenata. Termin granični (eng. boderline) poremećaj prvi put u medicinski i psihološki diskurs uvodi Adolf Štern, krajem tridesetih godina 20. veka jer kliničku sliku koja odgovara ovom poremećaju locira na granici između psihotičnih i neurotičnih poremećaja. Drugi autori ga smatraju blagom formom shizofrenije, neki ga nazivaju i  „ambulatorna shizofrenija“. Emil Krepelin, jedan od osnivača savremene psihijatrije, osobe sa graničnim poremećajem ličnosti naziva „ekscitabilnim ličnostima“.

Continue reading

Mozak, meditacija, psihoterapija

Potpuna svesnost (eng. mindfulness) je vrsta sekularne meditativne prakse koja počev od sedamdesetih godina 20. veka ima široku primenu u psihologiji i psihoterapiji. Trebalo bi odmah na početku staviti naglasak na pridev „sekularna“; da biste imali koristi od ove tehnike ne morate biti budista iako je ova tehnika potekla iz budizma. Praksa o kojoj će biti reči u ovom tekstu prilagođena je zapadnjačkim praktikantima.

Verovatno je najčešća i najpristupačnija definicija potpune svesnosti ona koju je dao dr Dž. Kabat Cin, američki neuronaučnik i učitelj meditacije koji je najvećim delom zaslužan za njenu današnju popularnost na Zapadu. On potpunu svesnost definiše kao svesnost koja je kultivisana usmeravanjem pažnje na poseban način: namerno, u sadašnjem trenutku, bez prosuđivanja.  Nije u putanju nekakva posebna i nedostupna, „izmenjena“ svest već je reč o sposobnost koju svi u nekoj meri imamo; aktivnosti poput meditativnih vežbi pomažu nam da je bolje razvijemo, negujemo i da naučimo da iskoristimo potencijale koje ona nudi. Meditacija, međutim, nije jedini način; čak i najbanalnije svakodnevne aktivnosti poput jela ili šetanja mogu biti „svesne“, ukoliko se njima pristupi na odgovarajuć način. Continue reading

Šta sve liči na depresiju, a nije?

Depresija spada u najčešće dijagnostikovane psihijatrijske poremećaje. Statistike iz SAD-a pokazuju da jedan od šest Amerikanaca tokom života iskuse bar jednu depresivnu epizodu, čiji intenzitet može da varira od veoma blagog do teškog. Prema predviđanjima stručnjaka Svetske zdravstvene organizacije, do 2020. godine, depresija će postati drugi najčešći uzrok nesposobnosti na svetu, premašivši po učestalosti i kardiovaskularne bolesti.

Malo ko neće umeti da prepozna gubitak samopouzdanja, „crne misli“, manjak interesovanja za seks, loše raspoloženje, bezvoljnost, stalnu iscrpljenost kao znakove depresije. Ono o čemu se ređe govori, to je da ovi simptomi ne moraju biti isključivo pokazatelj depresije; štaviše, simptomi koje razumemo kao depresiju uopšte ne moraju biti znak psihijatrijskog poremećaja. Postoje različite somatske bolesti koje se isprva mogu manifestovati nekim simptomima i znacima depresije. Continue reading